Kristina Krulić Kuzman
Tena Zalović
Centar za nestalu i zlostavljanu djecu, Hrvatska
Center for Missing and Exploited Children, Croatia
E-mail: kristina@cnzd.org
Svake 2 minute u Europi nestane dijete. Svaki slučaj nestanka djeteta, neovisno o kategoriji kojoj pripada, je razlog za zabrinutost, obzirom da nestala djeca mogu biti izložena različitim opasnostima tijekom nestanka. Kod određenog broja slučajeva nestale djece, nadležne državne institucije, kako bi ubrzale postupak pronalaska djeteta, informiraju i uključuju javnost u proces traganja za djetetom, a za tu svrhu koriste Child Alert sustav. Child Alert/Amber Alert/Child Rescue Alert sustav je alat koji se koristi za alarmiranje javnosti u slučaju nestanka djeteta koji se procjenjuje ugrožavajućim za život djeteta. Ovakav sustav je nastao 1996. godine kada je 9-godišnja Amber oteta i ubijena u Sjedinjenim američkim državama. Otada su brojne države uvele Child Alert sustav kako bi bile brže i učinkovitije u rješavanju slučajeva nestale djece. Do danas je Child Alert sustav uspostavljen u SAD-u, Kanadi i 17 država Europske unije. Svrha ove prezentacije je prikaz funkcioniranja Child Alert sustava u različitim državama u Europi. U tu svrhu su prikupljene informacije o određenim značajkama funkcionalnih sustava u europskim državama i to provođenjem online istraživanja putem kojeg je podatke o radu Child Alert sustava dostavilo 5 zemalja te obradom podataka prikupljenih od strane međunarodne organizacije Missing Children Europe, a koja objedinjuje podatke za 12 zemalja. Prikupljeni podaci pružaju informacije o značajnim dionicima koji sudjeluju u upravljanju ovakvim sustavom, procesu donošenja odluka o pokretanju Child Alert sustava, kriterijima koji trebaju biti zadovoljeni za pokretanje Child Alert sustava, tehnološkim alatima koji se koriste za širenje informacija, prednostima i nedostatcima Child Alert sustava u slučaju nestanka djeteta te suradnji s relevantnim državnim institucijama. Nadalje, u prezentaciji se prikazuju rezultati online istraživanja provedenog u Hrvatskoj 2017. godine u svrhu utvrđivanja vidljivosti postojeće besplatne linije za nestalu djecu 116 000. Istraživanjem su obuhvaćeni punoljetni građani (N=378), a korištena je metoda snježne grude. Prosječna dob sudionika istraživanja je 35 godina, žene su zastupljenije od muškaraca. U okviru istraživanja sudionicima je postavljeno pitanje o potrebi uvođenja sustava uzbunjivanja u slučajevima otmice djece. Uvod i pitanje su bili formulirani na slijedeći način: „U SAD-u, Kanadi i 17 država EU postoji sustav uzbunjivanja u slučajevima otmice djece. Taj sustav pokreće policija u situacijama kada postoji dovoljno dokaza da se radi o otmici osobe mlađe od 18 godina, da su joj ugroženi život ili zdravlje te kada postoji dovoljno informacija o djetetu/otmičaru. Informacije se objavljuju putem različitih medija kako bi što veći broj ljudi vidio/čuo informaciju i eventualno pomogao u lociranju nestalog djeteta. Uobičajeno se takve informacije objavljuju u sredstvima javnog prijevoza, na aerodromima, u supermarketima, na benzinskim crpkama, u televizijskim i radijskim programima, te putem društvenih mreža. Smatrate li da bi trebalo uvesti takav sustav uzbunjivanja u Hrvatskoj?“
Rezultati provedene analize dostupnih podataka o funkcionalnim Child Alert sustavima pokazuje kako različite države imaju različite pristupe i procese implementacije. Kao neki od primjera dobre prakse mogu se istaknuti Belgija, Italija i Grčka. U tim državama implementacija Child Alert te upravljanje Child Alert sustavom uključuje međusektorsku suradnju između državnih institucija (Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo pravosuđa, Državno odvjetništvo) i organizacija civilnog društva.
Podaci također pokazuju kako je, za aktivaciju Child Alert sustava potrebno zadovoljavanje pojedinih kriterija. Određene EU države aktiviraju Child Alert sustav samo u slučaju otmice djeteta, dok ga druge države aktiviraju neovisno o kategoriji nestalog djeteta, ukoliko su zadovoljeni specifični kriteriji. Najčešće se radi o zadovoljavanju sljedećih kriterija: djetetov život, zdravlje ili dobrobit je u izravnoj opasnosti; dijete ima tjelesne ili mentalne teškoće u razvoju; očekuje se da će aktivacija Child Alert sustava rezultirati bržim pronalaskom djeteta; aktivacija Child Alert sustava neće ugroziti život djeteta; te dostupne informacije omogućavaju javnosti da pruže potrebnu pomoć u bržem pronalasku djeteta.
Kada govorimo o aktivnostima i kanalima kojima se šire informacije i kojima se uključuje javnost u slučajeve nestanaka djece, Child Alert sustav koristi različite načine putem kojih se šire informacije: TV kanali, radio postaje, plakati, signalne ploče na autocestama, monitori u igraonicama na sreću ili kladionicama, ekrani na željezničkim i autobusnim stanicama te aerodromima, kanali na društvenim mrežama, SMS-ovi, online banneri, internetske stranice, oglasni prostor u javnom prijevozu, novinama, putem telekomunikacijskih tvrtki i medijskih kuća, putem unaprijed pripremljenih video materijala.
Nadalje, neke organizacije uključuju volontere čija je odgovornost razmjena informacija s različitim institucijama i organizacijama koje bi mogle biti od pomoći u određenom slučaju. Uloga organizacija civilnog društva razlikuje se od države do države, no možemo ih podijeliti u 3 kategorije: 1. Nisu uključene u pokretanje Child Alert sustava, 2. Pružaju podršku policijskim službama kod prikupljanja informacija od javnosti i dijeljenju informacija s javnosti, 3. Odgovorni su za pokretanje Child Alert sustava.
Rezultati online istraživanja provedenog u Hrvatskoj 2017. godine pokazuju kako 89,9% sudionika istraživanja smatra da treba uvesti Child Alert sustav u Hrvatskoj, 8,1% ne zna, dok 2,1% sudionika smatra da ne treba uvesti takav sustav u Hrvatskoj.
Zaključno se može konstatirati kako je Child Alert sustav izuzetno koristan alat u slučajevima nestanka djece. Glavne prednosti Child Alert sustava su: vrlo brzo širenje informacija kako bi se prikupile informacije o nestalom djetetu, pravodobno i točno izvještavanje građana koje doprinosi pronalasku djeteta, osiguravanje brzog i efikasnog odgovora, osiguravanje aktivnog sudjelovanja javnosti, osiguravanje širenja informacija do velikog broja građana, osiguravanje međusektorske suradnje. Najvažniji nedostatak ovakvog sustava povezan je sa zaštitom privatnosti obzirom da se radi o širenju osobnih informacija nestalog djeteta. Također, važno je da se Child Alert sustav ne koristi prečesto kako se ne bi dogodilo da javnost prestane reagirati na njega.