Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu je, u suradnji s Visokom policijskom školom MUP-a RH, 30. svibnja 2017. godine organizirao stručni skup s naslovom „Nestala djeca – postojeći sustavi postupanja i evidentiranja u Republici Hrvatskoj“ i raspravu na temu „Treba li nam nacionalni registar o nestaloj djeci“. Stručni skup je organiziran kao jedna od aktivnosti projekta koji se realizira iz financijsku podršku Europske komisije „116 000 Hotline for Missing Children Croatia” (Rights, Equality and Citizenship Programme, JUST//RDAP/AG/0116/8830) u kojem je Edukacijskorehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu partner.
Cilj ovog stručnog skupa je bio prikaz postojećih sustava evidentiranja podataka o nestaloj djeci te stručna rasprava o ideji uspostave jedinstvene baze podataka. Razmjena informacija o postojećim sustavima evidentiranja nestale djece u različitim resorima je preduvjet u promišljanju unapređenja raspoloživih podataka i njihove bolje iskoristivosti i cilju postizanja najboljeg interesa djeteta u svakom konkretnom slučaju.
Stručnom skupu je nazočilo 59 predstavnika MUP-a RH, Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Ministarstva zdravstva, organizacija civilnog društva te studenti Visoke policijske škole. Uvodno izlaganje održala je pravobraniteljica za djecu, doc.dr.sc. Ivana Milas Klarić koja je o temi nestale djece i uspostave nacionalnog registra govorila iz perspektive Ureda pravobraniteljice za djecu. Prof.dr.sc. Irma Kovčo Vukadin (Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) je izložila prikaz rezultata istraživanja Europske komisije iz 2013. godine o sustavu bilježenja i baze podataka o nestaloj djeci u EU državama i prikazala rezultate hrvatskog istraživanja, a Martina Štabi (Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku) je prikazala pravni okvir postupanja i statističke podatke o bjegovima iz domova za djecu kojima je osnivač Republika Hrvatska. Marina Mandić (MUP RH) je prikazala način funkcioniranja Nacionalne evidencije nestalih osoba (NENO) s posebnim osvrtom na nestalu djecu, dok je Anita Matijević (MUP RH) prikazala policijsko traganje za nestalom djecom. Predstavnica Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Ivana Zadro, prezentirala je sustav skrbi i postupanja u slučaju nestanka djece bez pratnje kod pružatelja socijalnih usluga, a Tena Zalović (Centar za nestalu i zlostavljanu djecu) je prikazala sustav bilježenja Centra za nestalu i zlostavljanu djecu kao nositelja linije za nestalu djecu u Republici Hrvatskoj.
Po održanim izlaganjima uslijedila je stručna rasprava na temu potrebe postojanja jedinstvenog registra (baze podataka) o nestaloj djeci. Doneseni su sljedeći zaključci:
U odnosu na postojeći sustav i baze podataka o nestaloj djeci, potrebno je:
1. jasno definirati i uskladiti pojam nestale djece;
2. uskladiti podatke o nestaloj djeci;
3. intenzivirati i jasnije definirati međuresornu suradnju u slučajevima nestale djece;
4. raditi na senzibiliziranju mediju u slučajevima izvještavanja, kako u slučajevima nestale djece, tako u svim drugim događajima vezanim za djecu;
5. raditi na jačanju podrške i pomoći osobama čije dijete je nestalo kroz broj 116 000 koji je dodijeljen Centru za nestalu i zlostavljanu djecu;
6. jačati ljudske kapacitete u odgojim i dječjim domovima kako bi se preventivno djelovalo na bjegove djece i maloljetnika.
7. Pored postojeće Nacionalne evidencije o nestalim osobama (NENO) nije potrebno uspostavljati novu
bazu podataka nego unaprijediti postojeće kapacitete i međusobno ih bolje uvezati.