Author: admin

Kada govorimo o kategorijama nestale djece, one uključuju: djeca u bijegu iz obiteljskog doma, djeca u bijegu iz ustanove socijalne skrbi, djeca oteta od strane roditelja, djeca oteta od strane treće osobe, nestalo dijete bez pratnje te izgubljeno, ozlijeđeno ili pod drugim okolnostima nestalo djete. Istraživanje koje je Edukacijsko – rehabilitacijski fakultet u suradnji s Centrom za nestalu i zlostavljanu djecu proveo otkrilo je zabrinjavajuću činjenicu da većina djece, koja bježe, nije svjesna ozbiljnih opasnosti koje im se mogu dogoditi dok su u bijegu.

“Djeca i mladi najčešće bježe iz obiteljskog doma ili ustanove socijalne skrbi kada nisu zadovoljene neke njihove temeljne potrebe, kada odrastaju u nedovoljno podržavajućoj okolini, kada su obiteljski odnosi iznimno narušeni ili ponekad jednostavno bježe radi zabave i uzbuđenja. Zabrinjavajući su podaci da većina njih smatra da im se ne može ništa loše dogoditi dok su u bijegu i navode da su njihove priče imale „sretan kraj“. Nažalost statistike pokazuju da su djeca i mladi u bjegu izložena riziku od toga da postanu žrtve ili počinitelji kaznenih djela, da budu iskorištavana od strane drugih osoba za različita kaznena djeca i da njihov život može biti ozbiljno ugrožen.“ Komentira Kristina Krulić Kuzman, stručni suradnik psiholog Centra za nestalu i zlostavljanu djecu.

Unutar zemalja Europske unije svake dvije minute nestane jedno dijete a svake godine, 250 tisuća djece. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova tijekom 2018. godine iz roditeljskog doma udaljilo se 368 djece, a iz odgojnih ustanova 1392. Na bijeg iz obiteljskog doma u većem broju se odlučuju djevojčice (240), dok se dječaci na to odlučuju u nešto manjem broju (128). Najčešći razlozi odlaska iz obiteljskog doma su avanturizam i skitnja (236), obiteljski problemi (50) i problemi u školi (14), dok u 68 slučajeva nisu utvrđeni razlozi bijega. Zabrinjava podatak da je 47 djece koja su napustila roditeljski dom bilo mlađe od 14 godina, kao i podatak da je nad četvero djece za vrijeme bijega počinjeno kazneno djelo. Na bijeg iz odgojne ustanove također se u većem broju odlučuju djevojčice (849) nego dječaci (543). Razlozi zbog kojih djeca „bježe“ iz odgojnih ustanova najčešće su izbjegavanje odgojne mjere u ustanovi (412) i problemi adaptacije u ustanovi (252), a među njima je veliki broj onih koji se nakon dopusta provedenog kod kuće (201) nisu vratili u ustanovu.

„Zabrinjavajuće je da se na stranici www.nestali.hr rijetko evidentiraju nestanci djece stranih državljana, iako je prema podacima MDOMSP-a čak 71,8% evidentirane djece stranih državljana, koja su bez pratnje roditelja ili skrbnika zatečena u Hrvatskoj 2018. te zbrinuta u sustavu socijalne skrbi, samovoljno napustilo ili pobjeglo iz ustanove u koju su bila smještena. Izlaskom iz ustanove toj se djeci gubi svaki trag, kao i mogućnost pružanja zaštite. Iako je riječ o 135 djece koja su tijekom 2018. „pobjegla” iz ustanova, na stranici na kojoj se službeno objavljuju podaci o nestaloj djeci evidentirano ih je samo petero.“ Navodi se u Izvješću Pravobraniteljice za djecu za 2018. godinu.

Centar za nestalu i zlostavljanu djecu je 2013. godine pokrenuo 116 000 Nacionalni telefonski broj za nestalu djecu. Navedena telefonska linija je dostupna 24 sata dnevno, a dostupna je djeci, mladima, roditeljima i drugim građanima. Telefonska linija 116 000 pokrenuta je s ciljem pružanja pravovremene pomoći i podrške djeci, mladima i roditeljima u slučaju nestanka djeteta, ali i s ciljem pružanja direktne pomoći i podrške djeci, mladima i roditeljima odnosno prevencije bjegova djece i mladih.nOd 2013. godine do danas Centar je primio preko 200 poziva putem 116 000 broja za nestalu djecu, u vezi sa različitim vrstama nestanka djece.

Besplatna telefonska linija 116000 dostupna je 24 sata dnevno, svaki dan. Putem ove usluge zaprimaju se prijave i informacije o nestanku djeteta te proslijeđuju  policiji i nadležnim institucijama, ostvaruje se suradnja sa svim relevantnim nacionalnim i međunarodnim organizacijama i institucijama s ciljem što bržeg pronalaska nestale osobe te se pruža besplatna emocionalna, psihološka, socijalna, pravna i administrativna pomoć i podrška nestalom djetetu i njegovoj obitelji.

Što učiniti u slučaju nestanka djeteta, savjetuje predsjednik Centra Tomislav Ramljak: „Nestanak djeteta treba odmah prijaviti, ili na 116 000 ili policiji na broj 192. Potrebno je pronaći što noviju fotografiju djeteta, navesti sve podatke koje znate o prijateljima djeteta, mjestima na kojima se najčešće nalazi ili koja su mu najdraža, a prilikom prijave nestanka trebalo bi dati pristupne podatke društvenih profila djeteta koje koristi na internetu, jer posljednjih godina velik broj djece ostvaruje kontakte s nepoznatim osobama na ovaj način.”

Ukoliko je vaše dijete nestalo

• Obavijestite policiju na broj telefona 192 ili Centar za nestalu i zlostavljanu djecu na besplatan broj telefona 116 000
• Ustupite bitne informacije na kojima je dijete posljednji put viđeno – datum, mjesto, lokacija
• Utvrdite imena i opise prijatelja i osoba s kojima je dijete posljednji put viđeno
• Pokušajte se sjetiti, analizirajte i recite policiji ili djelatniku Centra ako postoje neke promjene u ponašanju Vašeg djeteta
• Razgovarajte s djetetovim prijateljima ili kolegama jesu li bili u kontaktu s Vašim djetetom od kada je dijete nestalo
• Zajedno s policijom ili djelatnikom Centra razmotrite opciju alarmiranja medija i javnost

Ne znate gdje je Vaše dijete?

• Pokušajte stupiti u kontakt s djetetom direktno na mobilni telefon ili putem društvenih mreža
• Obavijestite policiju osobnim dolaskom ili pozivom na brojeve 192 ili 112
• Kontaktirajte Centar na broj 116 000
• Ustupite policiji bitne informacije na kojima je dijete posljednji put viđeno – datum, mjesto, lokacija
• Utvrdite imena i opise prijatelja i osoba s kojima je dijete posljednji put viđeno
• Razgovarajte s policijskim službenikom o opciji alarmiranja medija i javnosti
• Pokušajte se sjetiti, analizirajte i recite policiji ili djelatniku Centra ako postoje neke promjene u ponašanju Vašeg djeteta
• Raspitajte se kod djetetovih prijatelja o mogućim dogovorima koje su imali s vašim djetetom

Smanjite rizik da se djetetu nešto dogodi

• Pobrinite se da dijete uvijek traži dopuštenje barem jednog roditelja prije nego ode s nekim, bilo poznata ili nepoznata osoba
• Pobrinite se da dijete zna svoje puno ime, adresu i telefon osobe od povjerenja
• Ukoliko idete na novo mjesto ili se nađete u gužvi, dogovorite mjesto sastanka u slučaju da se netko izgubi
• Poučite dijete da traži pomoć ako je u opasnosti
• Educirajte se o rizicima korištenja interneta i o mjerama zaštite koje su dostupne Vama i Vašem djetetu
• Potičite otvorenu komunikaciju s djetetom tako da Vam se može povjeriti ako doživi nešto neprimjereno
• Razgovarajte s djetetom što bi trebalo učiniti ako se izgubi
• Potičite dijete da bude svjesno okoline i da zapamti detalje u vezi sumnjivih ljudi koje susretne, npr. njihov izgled ili odjeću
• Na svom mobitelu pohranite djetetovu noviju fotografiju

https://www.youtube.com/watch?v=J9fZUET9kzg

Stranica nije pronađena, nije ni Hannah

Dana 25.rujna 2018. godine obilježit će se po prvi puta #NotFoundDay. Notfound.org je web aplikacija koja pretvara beskorisne internet stranice s poznatom greškom 404 u objavu koja sadrži informaciju o nestalom djetetu. Navedena aplikacija je razvijena 2012.godine od strane međunarodne organizacije Missing Children Europe i organizacije Child Focus iz Belgije, a uz pomoć organizacije FamousGrey. Web aplikaciju je preuzelo preko 5.700 internet stranica. Svrha #NotFoundDay je potaknuti vlasnike internet stranica i različitih institucija i organizacija da preuzmu ovakvu vrstu tehnologije koja može na jednostavan način pomoći u pronalasku nestalog djeteta i širenju informacija o nestalom djetetu.

Na svijetu ima oko 1,5 milijuna internet stranica, u prosjeku oko 7% posjeta bilo kojoj internet stranici završi na internet stranici s greškom 404. Ukoliko bi samo 1% tih internet stranica instaliralo Notfound.org aplikaciju zamislite koliko bi to pomoglo u bržem pronalasku nestalog djeteta. “Radi se o tako jednostavnom načinu pomoći” izjavila je Gail Rego, djelatnica Missing Children Europe.

U Europi, svake dvije minute nestane jedno dijete. Kako bi se što brže pronašlo nestalo dijete i kako bi se pružila pomoć i podrška roditeljima i dala im nada u siguran povratak djeteta, NotFound omogućava vlasnicima internet stranica automatsku objavu slike i/ili informacija o nestalom djetetu na stranicama s 404 pogreškom. Navedeno omogućava da se informacija proširi do korisnika u različitim dijelovima svijeta koji mogu imati neku korisnu informaciju, a koja može pomoći u bržem pronalasku djeteta.

“Kao otac djeteta koje nije pronađeno već više od jednog desetljeća, podržao sam korištenje notfound.org 404 web aplikacije od trenutka njezinog pokretanja i zalagao sam se za njezinu širu primjenu. Besplatna je, jednostavno se primjenjuje, a može pomoći obiteljima da se ponovno spoje. Ova inacijativa ima moju punu podršku te bi htio potaknuti svaku osobu koja ovo čita da razmisli o tome kako može podržati širenje informacije o ovoj aplikaciji” izjavio je Kevin Gosden, otac Andrew Gosden-a koji je nestao 14.09.2007.godine.

Postupak traganja za nestalom djecom, a koji je u nadležnosti policije, zahtjeva ulaganje brojnih resursa kako ljudskih tako i vremenskih. Primjena NotFound.org aplikacije je jednostavna, besplatna, a može dati veliki doprinos. Također, NotFound.org pomaže vlasnicima internet stranica i na drugi način. Naime, korištenjem ove aplikacije povećat će te Vaš rang pri google pretraživanju. Također, Notfound omogućava da čak i one beskorisne stranice na vašoj internet stranice budu značajne.

U Belgiji je u srpnju 2018. godine, Vlada donijela odluku o podržavanju Notfound kampanje. U Velikoj Britaniji je South Yorkshire Police primijenila ovu aplikaciju na svojoj službenoj internet stranici.

Na koji način vi možete pomoći?

1. Ukoliko imate internet stranicu, možete preuzeti ovu aplikaciju. Besplatno je i oduzet će Vam nekoliko minuta Vašeg vremena. Ukoliko nemate internet stranicu možete informaciju o ovoj aplikaciji proslijediti nekome tko ima i tko bi istu mogao preuzeti.
2. Proširite vijest o Notfound.org web aplikacije tako što će te 25.rujna 2018. godine na svoj Twitter profilu objaviti post s #notfoundday i time proširiti vijest o navedenoj aplikaciji.

Stručni tim Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta osmislio je program edukacije za stručnjake u području obrazovanja, socijalne skrbi, zdravstva i organizacija civilnog društva. Program edukacije razvijen je u okviru projekta „116 000 Missing Children Croatia“ (JUST//RDAP/AG/0116/8830). Nositelj projekta je Centar za nestalu i zlostavljanu djecu, a partneri su Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Ideja programa edukacije je da se u okviru cjeloživotnog obrazovanja stručnjaci različitih struka upoznaju s aktualnim znanstveno utemeljenim spoznajama u području različitih pojavnih oblika nasilja nad djecom s ciljem prevencije, tj. zaštite djece od nasilja.

Programom edukacije obuhvaćeno je šest osnovnih oblika nasilja nad djecom:

1. obiteljsko nasilje,

2. zlostavljanje i zapuštanje djece,

3. vršnjačko nasilje,

4. nasilje u mladenačkim vezama,

5. seksualno zlostavljanje i iskorištavanje djece

6. trgovanje djecom.

Za svaku od navedenih tema pripremljen je priručnik za edukaciju koji ima jednaku strukturu: definiranje pojma, normativni okvir (međunarodni, europski, hrvatski), opseg problema u Hrvatskoj, postupanje (pregled postojećih protokola postupanja), pomoć i podrška djetetu i obitelji, suradnja relevantnih dionika te primjeri dobre prakse.

Nadamo se da će ovaj priručnik poslužiti kao izvor vrijednih spoznaja i nadahnuće za unapređenje zaštite djece od nasilja u Hrvatskoj.

Ukoliko ste zainteresirani za preuzimanje priručnika molimo Vas da se obratite na mail adresu: kristina@cnzd.org ili iste preuzmete u digitalnom obliku na sljedećoj poveznici: http://cnzd.org/edukacija

Priručnik je publiciran uz financijsku podršku programa Rights, Equality and Citizenship Programme Europske Unije. Sadržaj ovog priručnika isključiva je odgovornost autora i ne predstavlja nužno stav Europske unije.

U okviru projekta “116 000 Hotline for Missing Children Croatia” izrađena je informativna mobilna aplikacija namijenjena prvenstveno djeci i roditeljima, ali i svim stručnjacima. Putem mobilne aplikacije koja je besplatna za preuzimanje djeca, roditelji i stručnjaci mogu dobiti korisne savjete koji su usmjereni na prevenciju bjegova i drugih oblika nestanaka djece.

LINK: http://cnzd.org/edukacija/aplikacija-sos-nestala-djeca

Kristina Krulić Kuzman

Tena Zalović

Centar za nestalu i zlostavljanu djecu, Hrvatska

Center for Missing and Exploited Children, Croatia

E-mail: kristina@cnzd.org

Svake 2 minute u Europi nestane dijete. Svaki slučaj nestanka djeteta, neovisno o kategoriji kojoj pripada, je razlog za zabrinutost, obzirom da nestala djeca mogu biti izložena različitim opasnostima tijekom nestanka. Kod određenog broja slučajeva nestale djece, nadležne državne institucije, kako bi ubrzale postupak pronalaska djeteta, informiraju i uključuju javnost u proces traganja za djetetom, a za tu svrhu koriste Child Alert sustav. Child Alert/Amber Alert/Child Rescue Alert sustav je alat koji se koristi za alarmiranje javnosti u slučaju nestanka djeteta koji se procjenjuje ugrožavajućim za život djeteta. Ovakav sustav je nastao 1996. godine kada je 9-godišnja Amber oteta i ubijena u Sjedinjenim američkim državama. Otada su brojne države uvele Child Alert sustav kako bi bile brže i učinkovitije u rješavanju slučajeva nestale djece. Do danas je  Child Alert sustav uspostavljen u SAD-u, Kanadi i 17 država Europske unije. Svrha ove prezentacije je prikaz funkcioniranja Child Alert sustava u različitim državama u Europi. U tu svrhu su prikupljene informacije o određenim značajkama funkcionalnih sustava u europskim državama i to provođenjem online istraživanja putem kojeg je podatke o radu Child Alert sustava dostavilo 5 zemalja te obradom podataka prikupljenih od strane međunarodne organizacije Missing Children Europe, a koja objedinjuje podatke za 12 zemalja. Prikupljeni podaci pružaju informacije o značajnim dionicima koji sudjeluju u upravljanju ovakvim sustavom, procesu donošenja odluka o pokretanju Child Alert sustava, kriterijima koji trebaju biti zadovoljeni za pokretanje Child Alert sustava, tehnološkim alatima koji se koriste za širenje informacija, prednostima i nedostatcima Child Alert sustava u slučaju nestanka djeteta te suradnji s relevantnim državnim institucijama. Nadalje, u prezentaciji se prikazuju rezultati online istraživanja provedenog u Hrvatskoj 2017. godine u svrhu utvrđivanja vidljivosti postojeće besplatne linije za nestalu djecu 116 000. Istraživanjem su obuhvaćeni punoljetni građani (N=378), a korištena je metoda snježne grude. Prosječna dob sudionika istraživanja je 35 godina, žene su zastupljenije od muškaraca. U okviru istraživanja sudionicima je postavljeno pitanje o potrebi uvođenja sustava uzbunjivanja u slučajevima otmice djece. Uvod i pitanje su bili formulirani na slijedeći način: „U SAD-u, Kanadi i 17 država EU postoji sustav uzbunjivanja u slučajevima otmice djece. Taj sustav pokreće policija u situacijama kada postoji dovoljno dokaza da se radi o otmici osobe mlađe od 18 godina, da su joj ugroženi život ili zdravlje te kada postoji dovoljno informacija o djetetu/otmičaru. Informacije se objavljuju putem različitih medija kako bi što veći broj ljudi vidio/čuo informaciju i eventualno pomogao u lociranju nestalog djeteta. Uobičajeno se takve informacije objavljuju u sredstvima javnog prijevoza, na aerodromima, u supermarketima, na benzinskim crpkama, u televizijskim i radijskim programima, te putem društvenih mreža. Smatrate li da bi trebalo uvesti takav sustav uzbunjivanja u Hrvatskoj?“

Rezultati provedene analize dostupnih podataka o funkcionalnim Child Alert sustavima pokazuje kako različite države imaju različite pristupe i procese implementacije. Kao neki od primjera dobre prakse mogu se istaknuti Belgija, Italija i Grčka. U tim državama implementacija Child Alert te upravljanje Child Alert sustavom uključuje međusektorsku suradnju između državnih institucija (Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo pravosuđa, Državno odvjetništvo) i organizacija civilnog društva.

Podaci također pokazuju kako je, za aktivaciju Child Alert sustava potrebno zadovoljavanje pojedinih kriterija. Određene EU države aktiviraju Child Alert sustav samo u slučaju otmice djeteta, dok ga druge države aktiviraju neovisno o kategoriji nestalog djeteta, ukoliko su zadovoljeni specifični kriteriji. Najčešće se radi o zadovoljavanju sljedećih kriterija: djetetov život, zdravlje ili dobrobit je u izravnoj opasnosti; dijete ima tjelesne ili mentalne teškoće u razvoju; očekuje se da će aktivacija Child Alert sustava rezultirati bržim pronalaskom djeteta; aktivacija  Child Alert sustava neće ugroziti život djeteta; te dostupne informacije omogućavaju javnosti da pruže potrebnu pomoć u bržem pronalasku djeteta.

Kada govorimo o aktivnostima i kanalima kojima se šire informacije i kojima se uključuje javnost u slučajeve nestanaka djece, Child Alert sustav koristi različite načine putem kojih se šire informacije: TV kanali, radio postaje, plakati, signalne ploče na autocestama, monitori u igraonicama na sreću ili kladionicama, ekrani na željezničkim i autobusnim stanicama te aerodromima, kanali na društvenim mrežama, SMS-ovi, online banneri, internetske stranice, oglasni prostor u javnom prijevozu, novinama, putem telekomunikacijskih tvrtki i medijskih kuća, putem unaprijed pripremljenih video materijala.

Nadalje, neke organizacije uključuju volontere čija je odgovornost razmjena informacija s različitim institucijama i organizacijama koje bi mogle biti od pomoći u određenom slučaju. Uloga organizacija civilnog društva razlikuje se od države do države, no možemo ih podijeliti u 3 kategorije: 1. Nisu uključene u pokretanje Child Alert sustava, 2. Pružaju podršku policijskim službama kod prikupljanja informacija od javnosti i dijeljenju informacija s javnosti, 3. Odgovorni su za pokretanje Child Alert sustava.

Rezultati online istraživanja provedenog u Hrvatskoj 2017. godine pokazuju kako 89,9% sudionika istraživanja smatra da treba uvesti Child Alert sustav u Hrvatskoj, 8,1% ne zna, dok 2,1% sudionika smatra da ne treba uvesti takav sustav u Hrvatskoj.

Zaključno se može konstatirati kako je Child Alert sustav izuzetno koristan alat u slučajevima nestanka djece. Glavne prednosti Child Alert sustava su: vrlo brzo širenje informacija kako bi se prikupile informacije o nestalom djetetu, pravodobno i točno izvještavanje građana koje doprinosi pronalasku djeteta, osiguravanje brzog i efikasnog odgovora, osiguravanje aktivnog sudjelovanja javnosti, osiguravanje širenja informacija do velikog broja građana, osiguravanje međusektorske suradnje. Najvažniji nedostatak ovakvog sustava povezan je sa zaštitom privatnosti obzirom da se radi o širenju osobnih informacija nestalog djeteta. Također, važno je da se Child Alert sustav ne koristi prečesto kako se ne bi dogodilo da javnost prestane reagirati na njega.

Dana 13.srpnja 2018. godine održana je međunarodna konferencija o nestaloj djeci “Čija djeca su nestala djeca?” (Whose children are missing children?). Organizirator konferencije je Edukacijsko – rehabilitacijski fakultet, SVeučilišta u ZAgrebu u suradnji s Centrom za nestalu i zlostavljanu djecu.

Cilj ove konferencije bio je prikaz i rasprava o aktualnim spoznajama (znanstvenim i stručnim) i praksama u području nestanaka djece, kako u europskim državama, tako i u Hrvatskoj. Premda je utvrđivanje broja nestale djece izuzetno kompleksan zadatak,
organizacija Missing Children Europe navodi kako se na području Europe svake godine prijavi nestanak 250.000 djece, tj. jedna prijava nestanka djeteta svake dvije minute. Okolnosti nestanka djeteta mogu biti vrlo različite. Može se raditi o bjegovima djece iz obiteljskog doma ili institucija socijalne skrbi, kriminalnim otmicama, roditeljskim otmicama (u smislu pravnog skrbništva nad djetetom), djeci bez pratnje (što je naročito
značajno u kontekstu migracijskih kretanja) te djeci koja su nestala iz nekih drugih razloga. Većina navedenih okolnosti stavlja nestalo dijete u brojne rizike, kako za fizičko zdravlje i dobrobit, tako i za mentalno zdravlje i generalnu dobrobit djeteta. Opseg rizika kojem je nestalo dijete izloženo nalaže važnost ozbiljnog pristupa u kreiranju politika i praksi u adresiranju ovog problema.

Na konferenciji su sudjelovali: Gail Rego (Missing CHildren Europe, Belgija), Helenca Pirnat Dragičević (Pravobraniteljica za djecu RH), Ljuljana Mikšaj Todorović (Edukacijsko – rehabilitacijski fakultet), Ivana Zadro (Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku), Ines Pavičić (Astra, Srbija), Maryna Lypovetska (MAgnolia, Ukrajina), Eleni Petsa (The Smile of the Child, Grčka), MArina Mandić i Marko PAvić (Ministarstvo unutarnjih poslova), Mirela Župan i MArtina Drventić (Pravni fakultet u Osijeku), Dubravka MArušić, Tena Zalović i Kristina Krulić Kuzman (Centar za nestalu i zlostavljanu djecu), Irma Kovčo Vukadin, Valentina Kranželić, Ivana MAurović i Gabrijela Ratkajec Gašević (Edukacijsko – rehabilitacijski fakultet).

KNJIGA SAŽETAKA: http://cnzd.org/uploads/document/attachment/92/Knjiga_sazetaka-FINAL.pdf

Međunarodnu konferenciju o nestaloj djeci „Čija djeca su nestala djeca“, organizira Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u suradnji s Centrom za nestalu i zlostavljanu djecu.

Konferencija će se održati 13. srpnja 2018. godine s početkom u 09:00 sati, na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, Dvorana Plitvice, Borongajska cesta 83 f, Zagreb.

Zbog ograničenog kapaciteta dvorane, molimo da Vaš dolazak potvrdite do 10. srpnja 2018. na e-mail: gabrijela.ratkajec.gasevic@erf.hr

Veselimo se vašem dolasku!

Centar za nestalu i zlostavljanu djecu, provodi EU projekt „116 000 Hotline for Missing Children Croatia“ (Pozivni broj 116 000 za nestalu djecu Hrvatska), u partnerstvu s Fakultetom za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta u Osijeku i Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu te s Domom za odgoj djece i mladeži Osijek i Pravnim fakultetom Sveučilišta u Osijeku kao suradnicima.

U okviru navedenog projekta dana 10.svibnja 2018. godine održan je sastanak Radne skupine za izradu Protokola o postupanju u slučaju nestanka djeteta. Sastanak je održan u prostorijama Centra za nestalu i zlostavljanu djecu u Zagrebu na adresi Hebrangova 18 od 13.00 do 15.00 sati.

Cilj izrade Protokola je stvaranje jedinstvenog dokumenta, utemeljenog na relevantnim europskim i nacionalnim propisima, praktičnog za primjenu, koji će pridonijeti lakšem i bržem postupanju a time i bržem pronalasku djeteta. Svrha izrade Protokola sastoji se u što jasnijem, jezgrovitijem i operativnijem opisu nadležnosti i postupaka svakog pojedinog dionika uključenog u proces pronalaženja nestalog djeteta, od prijave, preko traganja, razmjene informacija do upućivanja i pružanja podrške i pomoći roditeljima (zakonskim zastupnicima), kao i samom djetetu po njegovu pronalasku. Pored svega, postojanje Protokola omogućit će roditeljima te drugim zainteresiranim subjektima društva, veću razinu informiranosti o službama i organizacijama kojima se mogu obratiti u slučaju nestanka djeteta, različitim povezanim rizicima i načinima ponašanja i reagiranja.

Ovim putem želimo se zahvaliti svim predstavnicima državnih institucija, ustanova i organizacija civilnog društva koji su se odazvali našem pozivu, priključili Radnoj skupini za izradu Protokola o postupanju u slučaju nestanka djeteta i time prepoznali važnost interdisciplinarnog pristupa ovom fenomenu.

Edukacija je organizirana od strane Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta i Centra za nestalu i zlostavljanu djecu, a održala se 4.svibnja 2018. godine od 09.00 do 17.00 sati u prostorijama Centra na adresi J.J.Strossmayera 1/I, 31 000 Osijek.

Navedena edukacija provedena je u sklopu projekta „116 000 Hotline for Missing ChildrenCroatia“ (Pozivni broj 116 000 za nestalu djecu Hrvatska), koji Centar za nestalu i zlostavljanu djecu provodi u partnerstvu s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Fakultetom za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta u Osijeku te s Domom za odgoj djece i mladeži Osijek i Pravnim fakultetom Sveučilišta u Osijeku kao suradnicima. Projekt je financiran od strane Europske Komisije.

U okviru projekta predviđena je aktivnost izrade i pilot primjene preventivne radionice za više razrede osnovne škole i institucije za djecu i mlade bez odgovarajuće roditeljske skrbi te one s problemima u ponašanju. Preventivni program/radionica (2/3 susreta) za cilj ima senzibilizaciju i osvještavanje problematike nestale i zlostavljane djece, kao i stjecanje znanja i vještina u svrhu samozaštite djece od nasilja

Radilo se o interaktivnoj jednodnevnoj edukaciji koja je imala za cilj osposobiti djeatnike škola (nastavnike i stručne suradnike) kao i stručne djelatnike institucija i organizacija koji rade s djecom i mladima za provođenje izrađenih preventivnih radionica po priručniku.